Marija Jagunić arhivistica Državnog arhiva u Karlovcu: Stradanje zgrade karlovačkog arhivu u Domovinskom ratu

    IZLAGANJE UZ PREZENTACIJU

Istina je da slika govori više od riječi, svejedno bismo onima, koji gledaju prezentaciju o stradanju zgrade karlovačkog arhiva,uputili još par pojašnjenja. Naime u današnje vrijeme, kada se sve više i sve češće mjeri u tehnološkim kategorijama, smatramo da je važno ojačati svijest o važnosti očuvanja kulturne baštine, kao temelja za istinsko promišljanje o budućnosti.

Arhivsko gradivo kao narodna vrednota i dio opće svjetske kulturne baštine, te kao dobro od općeg probitka, pod posebnom je zaštitom Zakona. Ne radi se samo o papiru, koji je nosač informacija, nego i o informaciji koje više nema i ne može se obnoviti, bez obzira na koliko bila procijenjena.Namjera nam je ovim sadržajem doprinijeti svijesti građana i cijele zajednice, o nužnosti sudjelovanja u preventivi. Često prevladava shvaćanje da je u preventivi i otklanjanju posljedica nesreće i katastrofe dovoljna samo država, koja sve propisuje, a premalo ističemo neposredan doprinos djelatnika koji svojim zalaganjem i nesebičnošću na licu mjesta interveniraju, i na taj način umanjuju posljedice.

Da bismo prevenirali buduća događanja uputno je razmotriti nedostatke i propuste pri sličnim događajima u prošlosti. Jedan od takvih zadesio je Karlovac u bliskoj prošlosti.Kada rekonstruiramo događaje, mi u arhivima svoje tvrdnje temeljimo: 1. na originalnoj dokumentaciji nastaloj radom stvaratelja, 2. na zakonodavstvu perioda u kom je nastala. Poznato je da je osnova organiziranja obrane u elementarnim nepogodama i slučaju rata bila sadržana u filozofiji i koncepciji tzv. ONO i DSZ. Stoga bi kod analiziranja ovakvih stanja u prošlom ratu trebalo krenuti od planova i rasporeda ove koncepcije. Ona je imala svoje prednosti, ali i nedostatke.              

Stvaratelj je: Historijski arhiv u Karlovcu. Stoga smo na početku stavili fotografiju zgrade arhiva (slajd 1.), koja kada je useljena 1980. godine, bila je prva namjenski građena zgrada arhiva u SR Hrvatskoj, građena od armiranog betona. Ako obratite pažnju većina suvremenih zgrada ima ravni krov i cijele zidove u staklenim stijenama, što je važno za estetski dojam i čvrstinu zgrade, ali u ovakvoj situaciji staklo ima niz nedostataka.Informacije o događanjima 1991. godine nalazimo u pismohrani stvaratelja, odabrali smoObavijest o poduzetim mjerama na sanaciji ratne štete(slajd 2., i prilog), datum 13. prosinca 1991. godine. Za početak ćemo konstatirati da je Arhiv još u ljeto 1991. prema Uputama nadležnog Ministarstva prosvjete i kulture poduzeo mjere zaštite, a sukladno Planu za izvanredne prilike u slučaju da one nastupe. Mjere su se odnosile na selekciju najvrijednije građe za posebnu zaštitu, sklanjanje ili eventualnu evakuaciju do formiranja jedinice CZ, korištenje godišnjih odmora (to ljeto 1991.) je usklađeno sa izvršenjem plana. Također je zatražena dozvola postavljanja znaka raspoznavanja prema Konvenciji o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanogsukoba, te potrebe osiguranja službenih iskaznica za radnike Arhiva. Iskaznice je izdao Arhiv Hrvatske za 5 djelatnika. Organizirana su dežurstva u neradne dane i praznike a sve prema ratnim uvjetima i u koordinaciji sa Ministarstvom prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske i nadležnim organima općine Karlovac te Zavodom za zaštitu spomenika kulture u Karlovcu. Sve ove mjere poduzimane su u skladu sa unaprijed pripremljenim planovima ONO i DSZ (slajdovi: 19-22).Planovi su bili razrađeni do najsitnijih detalja, ipak nije sve išlo prema planu! Kako vidimo na slajdu 21. imenovani su djelatnici koji su bili zaduženi za pojedine zadatke, a dogodilo se to da su isti prestali dolaziti na posao. Sve zadatke oko zaštite preuzeli su njihovi kolege. Tako je spontano došlo do stvaranja novog tima, umjesto s JNA (koja granatira zgradu – najviše je stradala južna strana!) stvara se Hrvatska vojska, formira se jedinica Civilne zaštite i cijeli sustav zaštite nastaje spontano. Djelatnici Arhiva dolazili su na posao uvijek kad su to mogli, ili kad je bilo koji od njih mogao doći do zgrade(bilo je dana kad se zgradi nije smjelo prići!). Sve te dane obavljali su neophodne poslove na zaštiti gradiva, ali i redovnu djelatnost, maksimalno koliko je bilo moguće u ratnim uvjetima. U provođenju mjera tehničke zaštite zgrade Arhiva imali smo pomoć nadležnih organa Općine Karlovac, MUP-a, Stožera hrvatskih branitelja. Zgrada je preko noći neosigurana, stoga smo zamolili policiju da u noćnim ophodnjama češće obilaze i zgradu arhiva. Gradivo je u spremištima koja imaju staklene stijene a koje uslijed detonacija pucaju i tako ostaje otvoren ulaz u zgradu (slajd 3.). Budući se nalaze na I. i II. katu nema neposredne opasnosti od neopaženih ulazaka, to se zaštita svodi na priručne mjere kao što su postavljanje najlona na prozorska okna. Osim atmosferilija koji utječu na povišenje vlage u spremišnim prostorima i tako narušavaju uvjete čuvanja nema drugih opasnosti za samo gradivo (slajd 5.). Ali u prizemnim i podrumskim prostorijama bilo je nužno misliti i na druge aspekte pa su tamo postavljane šperploče i metalne rešetke (slajd br. 6).

 Čitat ćemo dio po dioObavijesti(prilog br. 1) prateći fotografije sa lica mjesta. Obavijest je poslana slijedeće adrese: Općinski sekretarijat za društvene djelatnosti, Komitet za procjenu ratne štete, Arhiv Hrvatske, Ministarstvo prosvjete i kulture, Republički fond za kulturu, Pokrajinski arhiv u Mariboru, a to su nadležne institucije koje su, prema planovima ONO i DSZ, predviđene za zajedničko djelovanje takvim situacijama.

Komisija za utvrđivanje šteta SO Karlovac na licu mjesta utvrdila je i opisala slijedeća oštećenja: Dva pogotka oštetila su najosjetljiviji dio krovne konstrukcije i probila krovnu deku (slajd 12.), te nedaleko tog proboja i bočnu stijenu zgrade s južne strane (slajd 11 i 13). Slijedeće tri udarca na krovnu konstrukciju oštetila su prostor oko dizala (slajd 10), njegovu zaštitnu konstrukciju, te gromobran. Na istoj južnoj strani pogotkom u prvom katu probijen je zid jedne radne prostorije (slajd 16.) i u njoj uništeni prozori s metalnim okvirima, stolovi i ormari. Drugi pogodak izvan navedene radne prostorije oštetio je prostoriju u kojoj su bili smješteni fotokopirni aparat, uredski pribor i druge potrepštine, koji su uništeni ili većim dijelom oštećeni. Osim pogodaka na krovu izvještaj govori i o udaru granate na nosivi stup (slajd 18) i radionicu (slajd 17) na sjevernoj strani zgrade. Uništene su vanjske zaštitne metalne rešetke, armirani prozori, ali i unutrašnje vodovodne, električne (slajd 10), toplinske (slajd 7 i 8) i instalacije klima uređaja. U radionici (slajd 17) je najvećim dijelom uništen radionički alat, gotovo cjelokupni pribor, ormari, metalne staleže i sve drugo, kao i vrata na izlazu iz radionice u hodnik suterena. Od siline eksplozija stradala su unutarnja vrata na slajdu 9 vidimo izbijene dovratnike! I danas su vidljive pukotine u zidovima (slajd 25) nastale na podrumskim nosivim zidovima. U prizemlju zgradeod dijelova granate uništene su prostorije fotolaboratorija, svi prozori, nekoliko radijatora i gotovo svi aparati.Uslijed navedenih oštećenja naša su spremišta (slajd 15) na drugom katu nekoliko puta poplavljena zbog otapanja snijega i kiše (slajd 32). Kao posljedicu i danas imamo curenje vode sa stropa u spremištima (od kojih dio više ne služi svrsi), u podrumu, poslije obilnijih kiša vodu imamo i u kutijama s razvodom struje! (slajd 34)

Sve te dane djelatnici Arhiva, u vrijeme kad je to bilo moguće, radili su na zaštiti gradiva. Pa je tako kartografska zbirka izmještena u najsigurniji dio zgrade, a to je hodnik na prvom katu uz dizalo. Čišćen je prostor oko zgrade od otpalih Douglas letvica i krhotina betona. Kupljenim najlonom i pleksiglasom, koji je do tada korišten za izložbe, šperpločama i svim raspoloživim sredstvima zatvarali otvore koji su ostali iza razbijenih prozora i vrata.

Ljudski faktor se pokazao kao presudan u ovim nadasve teškim okolnostima. Naime zajedništvo je dio nasljeđa obrane Karlovca kao dijela Vojne krajine! Naši su narodi oduvijek snagom zajedništva branili granicu. Stoga je, uz dobru organizaciju, i doprinos pojedinca od iznimne važnosti u slučaju ugroze. Razmotrimo stoga kako se kolektiv u zgradi nosio sa izazovima. Na kraju Obavijesti se konstatira da se smanjivao i broj zaposlenika 1991. godine. Početkom godine Arhiv ima 29 zaposlenika, a krajem godine svega 18! Od 1991.-1995. godine na posao je primljeno 12 ljudiod kojih je u stalnom radnom odnosuostalo svega 4 djelatnika, trend se nastavio i u 1996. godini, a za cijeli period kroz Arhiv je prošlo 24 djelatnika.

Osim arhivske, Historijski arhiv u Karlovcu je imao bogatu izdavačku djelatnost (slajdovi 29-31) u okviru koje je nastalo čitav niz naslova. Palete sa paketima tiskanih knjiga bile su ostavljene na betonskom podu u podrumu. Kada je došlo do pucanja cijevi (što je bilo posljedica udara granate) nastala je poplava u podrumskim prostorijama. Knjige koje su bile na podu upile su vlagu i njihovi ostaci vide se i danas na betonu (slajd 28 i 35). Dijelom zbog nedostatka djelatnika, djelom zato jer su prioritetni bili drugi poslovi (zaštita ulaza, kako s vrata, tako i prozora), knjige su još neko vrijeme ostale ležati natopljene vodom. Ovo je rezultiralo razvojem vlage i obiljem plijesni (slajdovi 35-37) koje nisu bile samo materijalna šteta nego su postale izvor zaraze.

Za cijeli period Arhiv je obavljao svoju redovnu djelatnost. Poznata je činjenica da je sa ovih prostora bilo najviše prognanika koji su nerijetko spašavajući goli život, uspjeli preplivati Kupu ili Koranu ili preko Bosne, uz nadljudske napore doći do Karlovca. Oni sa sobom nisu uspjeli ponijeti ništa, pa ni osobne dokumente. Svi su oni, kako tada tako i danas, prisiljeni obnavljati svoj identitet tražeći podatke u Arhivu! Ljudi traže krsne listove, vjenčane listove, školske svjedodžbe, podatke o radnom stažu, osobnim dohocima, građevne dozvole, školske kvalifikacije itd. Arhiv je jedino mjesto gdje takve podatke mogu naći i tada i danas!

 U zgradi su održavana i zasjedanja tijela gradske uprave, naša je zgrada, kao sigurno utočište poslužila i toj svrsi.Nakon što je zgrada Gradskog poglavarstva u Karlovcu bila oštećena u granatiranju, pa stoga nije odgovarala sigurnosnim uvjetima sjednice tijela gradskih vijeća su održavana i u našoj zgradi.

Zgrada Državnog arhiva u Karlovcu imala je ključnu ulogu u očuvanju kulturne baštine grada Karlovca u razdoblju 1991.-1995. godine, u našim prostorima zbrinut je velik dio neprocjenjive baštine Grada Karlovca, Zorin-doma, Gradskog muzeja, Gradske knjižnice, Eparhije gornjokarlovačke, MUP-a, te privatnih osoba. Sve to zahvaljujući činjenici, da je od svih kulturnih institucija u gradu Karlovcu, jedino zgrada arhiva imala atomsko sklonište!

Zaključak

         Spletom okolnosti i svih nemilih događanja 1991. godine, karlovački arhiv postao je „ratni trezor“ velikog broja umjetnina i kulturne baštine karlovačkog kraja. Zahvaljujući suradnji sa svim subjektima obrane u gradu i široj zajednici, uspjeli smo sačuvati sve što nam je bilo povjereno. Ali naša zgrada, taj nekadašnji uzor hrvatskih arhiva, danas trpi teške posljedice agresije i naočigled ubrzano propada.

Povijesno naslijeđe nas uči da je koncept narodne obrane daleko najefikasniji sustav koji je naš narod, boreći se za opstanak, razvijao i usavršavao kroz stoljeća. Na narodnoj obrani funkcionirala je zaštita granice Vojne krajine, i Kraljevina Jugoslavija je prepoznala vrijednost ovog potencijala i nastavila razvijati tu tradiciju. Narodna obrana je osnova partizanskog načina obrane.Ova koncepcija je usavršena, a svi detalji su temeljito razrađeni, u doktrini ONO i DSZ (slajdovi 19-23)ova doktrina obuhvaćala je sve razine društva naše pravne prednice – Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Doktrina je temeljena na zakonskoj osnovi, činila jedno sa vojskom, Civilnom zaštitom, Vatrogasnom zajednicom, jedinicama MUPa, ali i svakom RO kao sastavnim dijelom zajednice (u našem slučaju Historijskim arhivom u Karlovcu slajd br. 23). Ovo iskustvo se pokazalo kao vrlo učinkovit način obrane i zaštite kulturnih dobara i svakako je dobar zalog za budućnost.

Danas, kada nas gotovo svakodnevno stvarnost podsjeća na krhkost cijele civilizacije i svega onoga što smatramo svojim kulturnim identitetom, mi u Karlovcu možemo s ponosom pokazati uspješan primjer funkcioniranja zaštite kulturnih dobara.